153. - Konceptualna umetnost
riznica | 26 Decembar, 2015 16:43
Izmet možda nije prvo što ljudima padne na um kada pomisle na umetnost, zabavu, ... ali za one koji vole da pomeraju granice ...
Tačno vreme.
Pauza.
Izlazim.
Zastajem.
Već sam tu prošla pet minuta ranije i sada se vraćam. Podignem jednu, pa drugu nogu.
Dobro je, nisam ja.
Pade mi na pamet novi post, mogla bih uslikati , ali ... ma daj ...
Pa gde na tako prometnom mestu da slikam izmet? Šta će ljudi pomisliti?
I uostalom znaju li oni za konceptualizam u umetnosti.
Ma to je već provaljen fazon, svi to već odavno rade.
Prvi, za kojeg ja znam je Piero Manzoni, 1933-1963 umetnik čije je delo minorizovalo i njega samoga, jer svi znaju za konzerve sa izmetom koje je on u svoje vreme 1961. godine prodavao po ceni zlata, po 1.12 dolara po gramu , a nedavno, 2007. godine na aukciji u Sotbiju jedna od konzervi bila prodata čak za 124.000 dolara.
Drugo što mi pada na pamet je Paula Kleea, bio je vrlo ponosan kad je u svoju izložbu, u Bernu u Švajcarskoj, Istočno od raja: Vrtni show postavio “Složeno sranje”, delo slavnog savremenog umetnika Paula McCarthy-ja, skulpturu veličine kuće, načinjenu od kompresovanog psećeg izmeta. Zbog veličine i vrednosti skulptura je bila opremljena sigurnosnim sistemom. Međutim, slučaj je hteo da zbog oluje do koje je došlo, sistem zakaže, a vetar je istrgao skulpturu i oduvao je sa stalka koji ju je držao na tlu. Pseći izmet letio je naokolo i uništavao je sve pred sobom i kidao električne žice, a na kraju je sletio na kuću i oštetio je. Tako se to “Složeno sranje” raspalo.
Treće je čuveni i najkontroverzniji muzej u
Australiji. Nazvan je ''subverzivnim Disneylandom za odrasle'', taj tasmanijski
Muzej stare i nove umetnosti (MONA), a sadrži oko 400 umetničkih eksponata. Najkontroverzniji
eksponat se zove ''Profesionalna kloaka'' i oponaša funkcionisanje ljudskog
probavnog sistema. Napravio ga je belgijski umetnik Vim Delvoj. Nekoliko
staklenih priključaka visi sa plafona, a radnici muzeja ih ''hrane'' dva puta
dnevno. Hrana se probavlja ''prirodnim'' putem, baš kao i u ljudskom telu, a
mašina stvara izmet na drugom kraju.
Miris je toliko jak da mnogi posetioci napuste muzej, pisao je Reuters. Muzej u
Tasmaniji svake godine posjeti oko 400.000 ljudi.
E sad, umjetnost... suština „Umetnikovog izmeta“ bila je u u konceptu - Manconijevoj ideji da izmet može biti predstavljen kao umetničko delo, čime je proširio pojam estetskog i izvrgnuo ruglu sopstveni status i ulogu umetnika uopšte.
Za mene su sve ovo i puno toga još što nisam spomenula, zapravo performansi na granici dobrog ukusa, ali kritika često ne misli tako, pa neki smatraju da se radi o autentičnoj umetnosti koja se u teoriji umetnosti označava kao umetnost relacione estetike ili umetnost postprodukcije.
Sami umetnici ovim zapravo podrivaju mit o umjetničkoj veličini i heroizmu umjetnika, posebno muškaraca među slavnim umjetničkim imenima .... Dakle, svude se ruše i pomeraju granice.
Zapravo savremena umetnost je odraz ili izraz antagonizama u društvu. Kroz umetnost se čovek sukobljava sa ogađenom stvarnošću i ona (umetnost) će u budućnosti biti još radikalnija, direktnija, ukazivaće na sve ono što društva ili političke elite nisu u stanju da vide ili učine.
Umetnici se odavno ne obaziru ni na koga, oni jednostavno grade svoje političke platforme, oni će, ako već nisu, postati nova politička snaga!
Sa druge strane kupovinom „Umjetnikovog izmeta“ pokazuju se i društveni snobovi, oni koji bi se elitom hteli smatrati, pa eto kupujući i izmet žele pokazati koliko se „razumeju“ u umetnost.
Posted in
Priče .
Dodaj komentar: (0).
Trekbekovi:(0).
Permalink
«Next post |
Previous post»