Menu:

Recent Entries

Categories

Hroničarski zapis [76]
Haiku poezija [6]
Priče [191]
Generalna [22]
Zemun [7]
Kolarac - koncerti [9]
Poezija [20]
Zbornik [0]
Konvolut [0]

Links

Link blogova
- Prečica do sna
- merkur
- nietzsche
- Dragi lepi svete moj
- Svet mašte
Link muzika
- Historia de Amor
- Flaer Smin
- Hana`s Eyes
- GIOVANNI MARRADI - Just For You
- Passage Into Midnight
- Moonlight sonata
- Secret Garden - The Promise
- J.Linstead
- Shevaree
- Enya
- Inxs
- Ry Cooder
- Chris Spheeris - Electra
- Mix Laura
- Saint Privat - Poisson rouge
- Moreza - tell me why
- Continuando
- Hindi Zahra
precica.do.sna@gmail.com

Syndicate

RSS 0.90
RSS 1.0
RSS 2.0
Atom 0.3

289. Jesi li ...?

riznica | 12 Novembar, 2017 21:51

 
Natočila sam crvenu boju
Onda sam ispila slovo "X"
...možda je to moj bol stvorio.
Da li si se odlučio? 


 

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (10). Trekbekovi:(0). Permalink

222. - zalazak sunca

riznica | 11 Avgust, 2016 08:28

 

Između smiraja dana

(nije kraj)

i dolazeće noći

(nije početak)

sunce svodom uranja

hladno

dan se polako pretvara

u onu sitnu staricu

što vremenom mrzi sve

što ima veze s maštom

gladna noć

misli zvezdane roji

stihovi neke pesme setne

poneki pogled se sretne

i neke ljubavi sretne

između jave i sna

zalaskom sunca, rađa se mesec

(ciklus)

 

susret u noći punog meseca

kada se lajalo na zvezde ... 

 

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (27). Trekbekovi:(0). Permalink

178. - Ubogo pokolenje

riznica | 19 Februar, 2016 15:02

 

U velikom gradu

došla je iz crnih misli

generacija vladara o

staje tu dok ne odumre

ona ili grad ili ....  

 

Razbudiće se misli

one spašene od prolaznosti,

pa i one najneznatnije

i potajno uplitati u reči

i dela svoja 

 

Ubogo pokolenje

svih takvih gradova

lakoumni naraštaj

ostaće skršteni posmatrači 

u utrobi takvih gradova

 

Ostaće onaj

kroz koji prođe vetar

kad se u njemu razbudi duh

po noći

ili u blistavo popodne ...

 

 

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (1). Trekbekovi:(0). Permalink

83. - Vetar

riznica | 18 Avgust, 2015 08:15

 

Luka u gradu ...

Uzavreli lavirint

Visoki jarboli velikih brodova

razvijena jedra i

cika galebova

Uz povoljan vetar

plovidba je sigurna 

 

I na kraju je uzela ljubičasti plašt, jer je ljubičasta kraljevska boja, a od svih žena njoj je najviše pristajala...

 

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (7). Trekbekovi:(0). Permalink

81. - Sjaj plavog safira

riznica | 16 Avgust, 2015 16:58

 

Još jedno jutro

I dan bez Tebe

Prerano svitanje

I nedosanjani snovi

 

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (0). Trekbekovi:(0). Permalink

63. - Livade detinjstva

riznica | 15 Jul, 2015 15:10

 

U večeri letnje,

tople

Ophrva me tako,

seta

Pa misli odlutaju

nestašne

Po zelenim livadama

detinjstva.

 

Prašnjave noge gaze zelenim

livadama

Musava usta jedu sočne, crvene

trešnje

A oči znatiželjne

kibicuju

Nemirnim putevima

godine.

 

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (0). Trekbekovi:(0). Permalink

53. - Putevi postojanja

riznica | 01 Jul, 2015 11:54

 

Od izgubljenih ruševina

bezimenih gradova

do ovoga danas

vode putevi posrtanja,

čovečanstva,

teku reke neverovatne žestine

u kojima kupasmo se,

goli do istine. 

 

Svi gradovi

koji su ostali u prošlosti,

prašnjavi i nemi,

s nadom u sutra

što klizila je po gleđosanoj keramici

i fajansnim opekama Mesopotamije,

pečenim žarom vatrene krune „briljantne boginje“,

ostali su legenda i postali istorija. 

 

Ovo naše danas, iznuđeno

prašnjavim juče i projektovanim sutra,

da uguši najvredniji deo sebe,  - Nema reči!

za svetove beznadežne i usamljene,

lišene svake saosećajnosti,

što bi ga videli kao crni kamen

koji se kotrlja niz obronke

i na kraju padne nepokretan i izolovan.  

 

A život ide putevima svojim,

ne pitajući ni zašto, ni čemu, ni kome?

naučen da podnosi poraze

i da živi unutatr svog mehura patnje,

izgubivši glas,

i trpeći,

nepodnošljive bolove u grudima,

ne brišući granicu sopstva. 

 

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (2). Trekbekovi:(0). Permalink

49. - Udenuta u snove

riznica | 24 Jun, 2015 12:15



Spustile se vitice niz litice

Veličanstvene lepote lika,

Loknama opasale lice, kao zidine palaču

Sa dva oka,

Dva jezerca bistra, Cisterne;

Bradu vrh žičare što penje se iz podnožja vrata,

Usta – južnu gradsku kapiju,

Nosić – toranj, obrazi odaje, a

Čelo osmatračnica ...

Okolo vekovni osvajači!

 

  *    *    *

 

Prva se budi, utrenirana zlom jalovih godina, izveštena brzom odmoru u kratkom snu, sviknuta na teške okolnosti, već je spremna za osvajanje sledećeg nivoa igre – Osvajanje Don-Žona.

 

  *    *    *

 

Kiša je ponovo padala. Pogled kroz prozor otkriva uređeno dvorište, kao da oluja nije divljala i sve polupala. Kiša.  Momci iz susednog dvorišta i ulice su sve pospremili. Ponekad su dobri, slatki i dopadljivi. Jedan je rekao da je ostalo sve što je bitno, neoštećeno. Nije ga nikako mogla videti, ali je jasno osećala njegovo prisustvo. Drugog je jasno videla i jasno čula šta govori, ali je govorio zapetljano i nerazumljivo, pamti da je oduvek takav bio, pa se i ona pravila da ne razume, kao i pre što je činila. Treći je pre nego se pojavila zauzeo svoje čuveno mesto na osmatračnici sa koje je pratio situaciju i kretanje u ulici i dvorištu. Zanesen dubokom meditacijom nije ni primetio da ga ona vidi i posmatra šta radi...

 

  *    *    *

 

NEXT LEVEL

Crveno dugme za start je uvek na raspolaganju.

Ali zašto dalje?

Zato što se ravnoteža najbolje održava kretanjem, rekao mi Ajnštajn, pa tako i odlučih. Resetovaćemo misli (utisci i osećaji ostaju!) i zauzeti nove pozicije. Igrači su spremni. Nema mesta žurbi,nestrpljenju i strepnji. Svaki viši nivo je teži ali i manje visine od prethodnog, pa izgleda da je lakše preskočiti na sledeći nivo. Nije lakše, ima svojih prednosti i mana. Glavna prednost je da je sa manje visine i pad manje opasan, osim toga prethodni nivo je osiguran, nema povratka na prvobitnu poziciju iz prethodnih nivoa. Mana je ta da svako zabušavanje i nepoštovanje pravila će podrazumevati ispadanje  iz igre, bez povratka. Ovo je sada početna pozicija. Ostale teškoće, prepreke i zamke, će se tek otkrivati, nisu poznate igračima.

Za dalje treba pritisnuti dugme ACCEPT kao znak za prihvatanje pravila igre.

A pravila su ...?

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (1). Trekbekovi:(0). Permalink

48. - Pitam te

riznica | 21 Jun, 2015 21:21


Preko trošnog praga života

Ka proplancima u dubini duše

Prelaze usamljene misli

Pesme nam u sećanju poznate

 

Pogled mi prati kretanje zvezda

Korakom lakim po skliskom terenu

Mrakom se ne vidi dan

Što ne birajući prevrće postelje bludne

 

Ne pitam te ja  gde si bio,

To provincija mislima odzvanja u meni.

Pitam te s kojom si snio

I zašto me tražiš?

 

Mesec mi kaže

Neverniku si se na vernost klela

Našao je drugu

Pa sad i nju bi da vara

 

Zar duša nevinost da preda

Onome koji lepotom je ne drži?

Ne mislim to ja

To razum bunca u meni

 

Misli svoje nikome na dam

Samo ih ponekad snovima predam

Da se prosanjane zorom vrate

Uvek istim pitanjima!

 

Ne pitam te ja

Kuda si pošao, ni čiji ćeš biti

To se samo tišina šutnjom pita,

Ja te pitam,  znaš li - Kome pesme pišeš?

 

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (0). Trekbekovi:(0). Permalink

39. - Miris bliskosti

riznica | 30 Maj, 2015 16:59

 

Daleke daljine

I visoke visine

Razumeju se svojom bliskošću

Poslože svojom zagonetnošću

Prepoznaju u mirisima svežine

Tople majske kiše

One koja uvek donese olakšanje,

Slobodu i mir

 

Bliske daljine i

Dosegnute visine

Dotiču se željom

Stapaju prepoznatljivošću

I prisustvuju

U svim našim udaljenostima

U kojima jedino mi

Vidjesmo pravi smisao

 

U toj bliskosti daljine i visine

Voleh visine, iz daljine

A ti daljine, sa visine;

Ili je možda bilo drugačije?

Ili su se, možda, volele

Samo visine i daljine?

A mi možda -

Ni postojali nismo?

 

Možda je tako moralo biti

Možda je bilo upisano

U nekim davnim hronikama prošlosti

I pažljivo skrivano

U koferima mudre strpljivosti

Nad svim budućim daljinama i visinama

Lakoćom trajanja -

Do našeg sna!

 

A možda to i nismo bili mi,

Možda je to bio samo san –

San o snu,

O začetoj nežnosti,

San koji tek treba da se rodi

Da bi rodio nas,

Ljuljuškao daljinama

U povojima visina (?)

  

 

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (0). Trekbekovi:(0). Permalink

22. - Dok spavaš

riznica | 07 Maj, 2015 14:26

Dok spavaš
Meko dišeš
U tvojoj sobi
Treperi mesečina

Dok sanjaš
Misli šušte ko`pena
Gledam te,
Šutnjom čuvam

Zar zaustaviti
Reku snova
Šačicom sebičnosti? –
- ostade žedna želja

I nemoj se čuditi
Praznini snova
Ja naslutih
Tu se neka ludost krije ...

U carstvu snova
Šapatom te dozivah
Al` izbegosmo buđenje,
Sačuvah ti snove,
Sačuvah ti snove!

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (0). Trekbekovi:(0). Permalink

19. - Bezvremenost

riznica | 03 Maj, 2015 20:20

Uzimam rukvet bezvremenosti
U kojoj protiče to moje
Sada
Prinosim prstohvat večnosti
Postojanju ovome što
Jesam

U dosadnoj sadašnjosti
Bremenitog vremena
Statična i troma
Postoji
Vremenita večnost

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (0). Trekbekovi:(0). Permalink

18.-Minuta ćutanja za žive

riznica | 02 Maj, 2015 14:40


Dan u opsadi
Mrak gospodari životom
Do jutra 
Nebo kišu proliva ulicama
Sa svih strana sveta grmi
a kod nas se prolama
gromoglasna tišina
Pred svitanje
Svile se pokisle kosti 
pod tamom kiše
u bledoj budućnosti

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (5). Trekbekovi:(0). Permalink

17.-Dokaz života

riznica | 30 April, 2015 13:27

Dokaz života

mi daj?

Dokaz slobode

pruži

Jer, jesti, piti i smejati se

ne znači živeti

kao što

ni sloboda

ne zna vladati

 

Toplinu ljubavi pruži 

gnev prema nepravdi iskaži 

i žeđaj za znanjem, stalno

Ako se ne napiješ ljubavi

ne isplačeš patnje

ne napojiš znanja

i ne naživiš slobode 

znaću da imaš

dokaz života

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (8). Trekbekovi:(0). Permalink

15.-Ti

riznica | 21 April, 2015 22:24

 

Vremenom se krune stene nade

Komadi života lome –

Plaši me dubina te praznine  

Može li se okrunjenog sebe dati

I istog takvog primiti?

 

Ti si života moga tajna

I pesma i stih;

Onaj plamičak svetla

U kome život diše,

Ti si velom obavijena nada

Što zamre posle svih.

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (0). Trekbekovi:(0). Permalink

13.-U tišini noći

riznica | 18 April, 2015 22:14

 

U tišini samoće i

Senci noći

Čujem samo vukove

Kako zavijaju

 

Odbacujem strahove, odlučno

Pa zaplovim u vode

U kojima mi razlozi

Nisu potrebni ni za šta

 

U tišini noći

Pod hladnim sjajem zvezda

Čujem svoje neizgovorene reči

U tišini noći ...

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (0). Trekbekovi:(0). Permalink

8.-Proletnja tišina

riznica | 13 April, 2015 11:05

sunce grli zracima toplim
dok vetar misli razbija
tišina preglasna - lomi
vazduh u prasku,
opet čudno to proleće
voda izvire sa svih strana
u udolinama glib -
misao se ne da
vremenu izgubiti;
šumarak skrajnut drema
na toplini sunca
i mirisu behara
do prepoznavanja

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (0). Trekbekovi:(0). Permalink

7.-OREOL PLAVETNILA

riznica | 11 April, 2015 01:06

U neka rana proletnja svitanja

Dozivali smo se

Igrom reči

Koje su poput univerzalnog ključa

Jednostavno otvarale

Sva vrata

....a krajem dana...

horizont je ispunjavala ljubav

Sa lebdećim oreolom

Plavetnila

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (0). Trekbekovi:(0). Permalink

3.-Košulja satkana nitima ljubavi

riznica | 08 April, 2015 09:07

U bespuću prostora

kao i zabačenom uglu duše

Rađa se u košuljici

Nastaje u igri svetla i sene

Neprestani ples života 

 

Trebaš mi

Trebaćeš mi uvek

Kao vazduh, kao voda,

kao hrana, kao nada ...

Kao planina vetar da zaustavi

 

Kao otmena misao gadost da obustavi

Ključem našeg razumevanja

Otključane su, oslobođene

Sve misli, nadanja

Složene u mozaiku

Sada

 

Nit 

Ta stara mera luminacije

Svetlost koja ozari dušu

Sve je u tom zraku

U nit stane

I tan, i tanka, i tanana,

t(h)anaka

 

Upletena, izvezena, okićena

Telu pripijena

Uvijena, najbliža

Srođena

Nitima stvorena

Košulja

 

Trebaš mi

Kao nedostajući stub

na kući  koju je gradila. 

Ti

Koji bi je sa svojih leđa skinuo  

I meni je dao.

Košulju

 

Dobro te znam

I ti mene

Kao svoju, kao sebi najbližu

Mislima upredenu, uvijenu

tkanu, kukičanu, onu na čovjeku

a po kojoj se žena poznaje

Košulju

 

Trebaš mi

I uvijek ćeš mi trebati

Da me čuvaš od onih

Kojima je greh bliži od nje, od onih

Koji je prugastu nose,

A nama bi hteli navući onu poslednju

Što džepa nema

 

Trebaš mi

Trebaš, kao zaklon od onih 

što je lako presvlače

Kao zabran onima

što je na leđima kopčaju, onima 

što je jednom godišnje odbacuju

Košulju

 

        *        *         *

 

Našu košulju,  

Nosim je i čuvam

Sa njom ležim i spavam

Pripijenom

Sunčevim zrakom ispletenom

Zvezdama vezenom

Mesecom okićenom

 

Tananom, tankom, t(h)anakom

Koncima, vlaknima

Trebaš mi

Trebaš, da upredaš te niti

Kojima ćemo isplesti budućnost

I obući je u najlepšu košulju

Satkanu od ljubavi

 

 

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (8). Trekbekovi:(0). Permalink

1.-Bliža uspostavljenost

riznica | 15 Decembar, 2014 09:22

 

Kad mašta plovi snovima

Misli hodaju čežnjama

A um se zakači za događaje

Označene slučajnim susretima 

Dubine su visine

Ako cilju vode, a susreti

One tačke naših htijenja

U kojima živimo snove

Jer kad se rodi

Svako od nas

Svojim putem hodi

Sanja život 

I koliko god da kruži

Život se nikada

Istim putem ne pruži

Živi jedinstvene snove 

A kada pređe zacrtani put

Razum se zaustavi

Kod izvora

Bliske uspostavljenosti

Posted in Poezija. Dodaj komentar: (1). Trekbekovi:(0). Permalink


Large Visitor Globe
<

Map IP Address
Powered byIP2Location.com