188. - Drakula i Utvare
riznica | 06 Mart, 2016 21:05
Dugo sam stajala u senci i posmatrala okolinu. Sunce je već prevalilo zenit. Ništa se nije događalo. Susedstvo je mirovalo.
Tišina je dugo potrajala.
Prije nego što sam ih ugledala, čula sam kako dolaze: isprepleteni glasovi – krici, žustar, prigušen, neprekidan žamor koji je dopirao odnekud iz blještavila dugačkih večernjih sunčevih zraka s horizonta.
Nisam se plašila. Znala sam da aveti nisu na rsakrsnicama i pored groblja i šuma, što se noću i u pospana predvečerja priviđaju pijanim seljacima i putnicima i plaše ih produženim očnjacima, mrtvačkim likovima i urokljivim očima, već su živi ljudi sa kojima provodimo vreme ...
To su samo senke lelujale na ivici šume izvan kruga sunčeve svetlosti. Vetar je zviždao. Sablazno.
Napustila sam kuću, koja se domalo zatim srušila.
Tajna je ostala kod mene.
I kod onoga koji ju je ostavio.
To je bila naša poveznica.
Znala sam.
Posted in
Priče .
Dodaj komentar: (5).
Trekbekovi:(0).
Permalink
«Next post |
Previous post»
